Brojač posjeta
99557
 
Blog
petak, prosinac 18, 2009
*
Zatvorite oči. Opustite se. Lijepo vam je. Udobno i toplo. Osjećate kako vam se sve i jedan mišić vašeg tijela prepušta. Smješak ugode preleti vašim licem. Pomislite kako bi bilo prekrasno sada zaspati. E, baš nećete! Zamislite ogromnu rečenicu slijepljenih slova i riječi u najprostijoj kombinaciji psovki i epiteta. Eto, sada zasigurno nećete zaspati. Beeelj?!


Ne spavam niti ja. Dok se moji kapci bore, bubnja. Dok želim onu tišinu tako nužno potrebnu za kvalitetan san, sve vrišti. Kad mi se i nehotice zalomi pola sata sna, onda su tu klinci iz škole do. Petarde, a-ha. Da me razbude. Bum. Tres. I onda cika mališana ponosnih na sebe. Dođe mi da dovučem onu vreču krumpira do balkona i vježbam gađanje. Dođe mi. Ali snage za to napraviti nemam. I nekako mi žao krumpira.

A onda ova isforsirana datumska razdoblja. Ne želim više slušati o blagdanima, hrani, dekoracijama i poklonima. Briga me što će se naći pod borom. Ne trebaju mi stvari. Ne treba mi plastični osmijeh samo zato jer je uskoro žićbo. Mir i dobro dijelite cijelu godinu. A meni udijelite samo kvalitetan mir i tišinu.

Plus dosadan program na teveju. To je najbolja uspavanka. Kada se tako zateknem da gledam televiziju zatvorenih očiju, to znači samo jedno. Zrela sam. To treba iskoristiti. No, dok stignem, dok se skinem i legnem, meni se ne spava. Kao pakao. Jer spavalici kada oduzmeš san, to je najveća kazna.

Ali najmučnije mi je kada se od mene očekuje da mislim. Nešto tako jednostavno i svima nama dano da spontano radimo. Kada preraste u muku, e to je tek onda prava scena iz bajke o uspavanoj ljepotici. Naravno, ona je bila lijepa jer je odradila svoj bjuti slip. A ja ne spavam. Analogijom dolazimo do toga da ljepotice spavaju, a grdobine ne. I sve je ok dok se ne počnem panično truditi pokrenuti svoj usporen i preumoran mozak. Dok blejim u osobu koja čeka moj odgovor ne znam kome je neugodnije. Meni koja uporno tražim svoj mozak ili toj osobi koja me u čudu gleda jer nije navikla da se ponašam poput zaleđenog primjerka žene s vrlo kvalitetnim podočnjacima. Da. Na kraju mozak i je pametan. I lijep, sigurno. On si je uzeo odmor. Spava.

Traje ta moja mučna situacija već neko vrijeme. Mi mijenjamo dan za noć mi je postala patentirana himna iako nitko od dotičnih glazbenika nema pojma o tome. Barem onih živih. Huh, koliko ih je ono? Ajme, samo jedan! Nadam se da nije baš zbog te pjesme. Ali utješnu sam izabrala. Odgovara. Potpuno. Jer poput zombija vučem se iz dana u dan. Osmijehe dajem na kapaljku. Jer budimo iskreni, meni se ne smije. Meni se spava.




.




.
amami @ 08:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.