Brojač posjeta
99557
 
Blog
utorak, siječanj 26, 2010
*
Postoje trenuci kada su sve karte na stolu. Iako stol ne vidimo, a karte su misli, emocije i činjenice jednog odnosa ili situacije. Većinom je to vrijeme kada je tišina vrlo rado viđen gost. Samo odabrane note su dobrodošle. Glasne spodobe su daleko. Utišane.

To je trenutak vlastitog malog pakla. Postaješ glavni akter jednog kaosa. Privatnog. Iako je možda preteško nazvati to paklom ili kaosom, jer uistinu nije baš tome slično. Život se sastoji od interakcija. To što je nepoznanica kako će netko reagirati, to nam samo daje opravdanje da nastavimo dalje. Ali koje ćeš karte i kako poslagati, ovisi kako ćeš se baš tog trena u budućnosti sjećati.

Filozofija je gotova. Debate su sada više suvišne. Sve što je itko rekao, zabilježeno je. Sve što je itko napravio, pohranjeno je u memoriju. Tišina priča za sebe. Sada sva sila vojske mora odraditi svoje. Zbrojiti. Oduzeti. Pomnožiti i podijeliti. Razlomiti. Izbrisati. Nadodati osobnu opasku. I u konačnici dati jedan rezulat po kojem bi se ta situacija zatvorila. Barem tako, u matematičkom obliku. To je rezulatat i djeluj prema njemu.

Međutim, ljudi nisu strojevi. Kod njih i najgenijalniji matematičar pada kao lijeni pubertetlija nakon drugog roka. Crna i bijela boja stvaraju sivu. A ljudi vole plejade nijansi. Vole sebe opravdavati. Vole sebi i drugima komplicirati život. I najmanje vole biti dosljedni sami sebi i svojim odlukama. Jer doći do idealnog rezultata ne znači nužno isti i primjeniti.

I onda, tko nam sudbinu kroji, a tko radi ukrasni vez?!










.
amami @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.