Brojač posjeta
99557
 
Blog
četvrtak, veljača 25, 2010
*
Znala sam da si kraj mene. Nekako, osjetila sam te. I samo me tren dijelio od susreta sa tvojim očima. Jer, upravo sam odlučila okrenuti se ka tebi. Susresti se sa tim magičnim pogledom. Utopiti se u njemu. Bez zbunjenosti. One iste koja me prvi puta iznenadila. Onda, usred grada. Kao i tvoje tople, sigurne ruke. I zabrana da uranjam u tebe. Zabrana koju mi do sada nitko nije dao. A to me oduševilo. Istinski. Zaintrigiralo. Jer si tek tada postao nešto što žarko želim istražiti. Netko u koga želi prodrijeti. Polako i oprezno. Ali prvenstveno, nježno.

A sada, okrečući se na peti, iznenadila sam ja tebe. Vidjelo se to po tvom pogledu. Po iznenadnom trzaju tvoje gornje usnice kada nisi znao da li nešto reći ili samo osmijehnuti se. Jer, nisi znao da sam te osjetila. Nisi očekivao da ću znati da si iza mene. I ako si me pratio, izveo si to na vrlo traljav način. Poput nekog početnika tajne službe. I sada si raskrinkan stajao ispred mene. Ne skidajući svoj famozan pogled s mojih očiju. A baš sam to i htjela.

Ali ti mi prilaziš u dva koraka. Bez riječi. Samo s pogledom. Desnom rukom dodiruješ mi obraz. Kao da ga poliježeš na svoj dlan. I bez ikakve najave, tvoje usne spuštaš na drugi obraz. Toplina se razlijeva mojim tijelom. Znam da ti se istog trena predajem, ali nisam to htjela na ovaj način. Moje su želje bile drugačije. Ritam je trebao biti usporeniji. Lovina nije trebala postati lovac. Tvoja tiha dominantnost ruši sve moje pregrade kada mi jezikom prođeš po donjoj usni. Iza tebe ostaje mokar trag na koži koja bridi još neko vrijeme. Otimaš moj uzdah zadovoljstva kada svoje vlažne usne staviš na vrat. Tik ispod ušne resice. Igraš se jezikom po mojoj žili kucavici. Ubrzavaš bilo i po tome određuješ svoj sljedeći korak.

Osjećam kako mi koljena postaju sve slabija. Stvarno bi bilo neukusno sada pasti pred tebe. Ali nekako me baš briga. Jer, znam da bi me podigao kao da se ništa nije dogodilo. I nastavio tamo gdje si tren prije bio. Tvoja je misija jasna. I ti nećeš dozvoliti da ti išta stane na put ka njenom ispunjenju. Obgrljuješ me oko struka slobodnom rukom. Prstima mi stišćeš kožu i time prenosiš svu silu energije koju mi želiš noćaš podariti. Sa mnom podijeliti. Ti me želiš. I svakom porom svog tijela, osjećam to.

Tren kad si stavio svoje usne na moje, izazvao je iskre u mojoj glavi. Strujni udar u mom tijelu. I rastvorio moje koje su te spremno dočekale. Jezikom si nježno istraživao. Mamio i igrao se, dok sam uzdisala sve dublje. I kada bih posegnula prema tvojim usnama, malo bi se odmaknuo. Čisto da mi daš do znanja da si ti taj koji ovdje određuje pravila.

Uskoro smo bili izdvojeni od svih. Sami. Nekako sam ostala bez košulje. Samo sam postala svijesna tvojih ruku kako mi klize po golim ramenima. Po košaricama crnog grudnjaka koji mi je sve više smetao. Puštao si slinav trag šetajući prema mom pupku. A tada si ruku položio na spoj hlača. Tako iznenada i jako, da sam zastenjala preglasno. Na moj zvuk tvoje su se oči raširile i uskoro si me silovito ljubio. Duboko i intezivno.

Nestalo je odjeće. Nestale su sve pregrade. Bili smo goli. Bili smo sve ono što smo htjeli biti. I kasnije, dok sam ti ležala na ramenu, a ti si me gladio po kosi, samo si tiho pitao: - Misliš li da se ovako nešto može dogoditi i u reali?


.
amami @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.