Brojač posjeta
99557
 
Blog
utorak, prosinac 1, 2009
*
Noćas sam osjetljiva. Nježna. Putena s mačetom u rukama. Senzibilno alergična na suvišne riječi. Rapidno nadrkana bez strpljenja prema ponavljanju istih fraza. Ratnica bez dozvole za ubijanje. Žena bez mogućnosti da vrisne iz petnih žila. Emotivna kuglica kaotičnog sadržaja s oznakom radioaktivnosti. Biohazard sam u sebi, bez sebe.


Pripišimo to mjesecu. Kiši. Vjetru. Čemu god. Nebitno. Papir trpi sve. Do trena kada i njemu ne dođe 'voda do grla' pa se troši, više nije sjajan i gladak. Rubovi mu se frčkaju. Nekoć ravna ploha, to više nije. Čak i boju promijeni. Jer oni koji su ga u rukama imali nisu ga znali pravilno koristiti. Kvalitetno njegovati. Da potraje.

Ma da. Vrijeme je grozno. Uz kombinaciju nosa koji curi i curi tako da papirna industrija ove zime zasigurno neće propasti. Oke koje peku kao da netko vježba napad pod dimnom zavjesom. Grlo koje grebe kao da ga je netko silovao kilom pijeska. A kašalj je tako zrel da bi i najžešći pušač bio zavidan. Barem malo. Ne zaboravimo i nisku temperaturicu jer bez nje nema onog predivnog ograzmičkog sjaja u očima i „voula“. Krivo je vrijeme, a ne more. A-ha.

I? Tko se nije skrio magarac je bio? Mne. Preobično. Danas vrijede drugačija pravila. Jer, danas pravila niti nema. A magarci su tako pametne životinje da im se i divim. Na stranu što su mi simpatije od davnih dana. Nego, u kojem sam to smjeru krenula? A, da. Na putu prema dolje, uz gume na kotačima i plači.

Ipak, vrijeme je krivo. Kiša.



Veuillez installer Flash Player pour lire la vidéo
amami @ 00:13 |Isključeno | Komentari: 0
Index.hr
Nema zapisa.